Umjetnost je važan dio ljudskog života. Ona reflektuje čovjekovu ličnost, karakter, te samim tim i društvo koje će činiti istomišljenici. Međutim, kako čovjek objašnjava umjetnost, tako i umjetnost objašnjava čovjeka. U nastavku ćemo promatrati umjetnost kao repliku na pojavu rasizma u sve većem broju danas.
“U svom izvještaju iz 2005. ECRI je ustanovio teške probleme rasizma u Bosni i Hercegovini i rasne diskriminacije (uključujući etničku i vjersku), često kao rezultat nacionalističkih politika koje provode stranke na etničkoj osnovi. Po mišljenju ECRI, takvi problemi dodatno pogoršavaju situaciju određenih grupa u društvu ionako ugroženih veoma složenim poslijeratnim društveno-ekonomskim uslovima.”
Rasizam je ideologija po kojoj između rasa ljudskog roda postoje duboke biološke razlike koje su nepremostive. Rasizam se najčešće odvija po nepisanom sistemu podređenih i nadređenih, gdje nadređeni osjećaju moć nad podređenima i smatraju kako je diskriminacija nužna.
Ako ljude zamislimo kao boje pa ih po rasističkoj teoriji podijelimo na bijelu i crnu boju, istina je da ćemo uočiti razliku, ali samo onu vidljivu golim okom. U suštini, bijela i crna boja su ahromatske boje. Ahromatske boje su ustvari “boje bez boje”. To je sklop neutralnih boja koje su u konačnici jednako rangirane. Stoga, rasizam upravo treba da se zasniva na ovim načelima, da smo svi jednaki, bez podjela i osuđivanja. Ali ono što nas čini posebnim jedinkama jeste naš karakter. Neka karakter budu komplementarne boje, one primarne i sekundarne. U primarne možemo staviti jezik, nacionalnost i spol. Ono što je bitno napomenuti jeste da su sve primarne komplementarne boje na kraju jednake, jer su karakteristika pojedinca, dakle, činjenica je da ih imamo i ne moramo se zamarati daljnjim sitnicama. Iako su možda pigmenti u njima jači ili slabiji, u zavisnosti od ljudi, one su iste. To je još jedna eliminatorna stavka po kojoj ne smije biti diskriminacije. Kada smo došli do samog vrhunca i sekundarnih komplementarnih boja, moramo znati da njih određujemo sami. Sami biramo ono što je komplementarno našoj primarnoj boji. Ali u ovom slučaju miješanje boja je dozvoljeno u sklopu ljudske kreativnosti, te svako sebi pronalazi ono što će voljeti, bilo da je to zanimanje, osoba ili neko osjećanje.
Budi umjetnik, šaraj platno svog života šarenim bojama, u svaku ubaci pigment ljubavi i ne mrzi. Svi smo mi umjetnici. Kako raspoznajemo boje, tako raspoznajmo i ljude. Neka svaki čovjek bude komplementaran nekoj našoj boji i svijet će biti galerija prepuna umjetničkih djela. Reci NE rasizmu, a DA poštovanju i suživotu!
Amina Šabotić IV1