Francuski pjesnik i romanopisac RAYMOND QUENEAU (1903-1976)
pisao je romane, kritike i eseje, a najpoznatije su mu Stilske vježbe (Exercices de Style, 1947), zbirka tekstova gdje na 99 načina parodira banalne prizore u autobusu. Queneau je u svojem djelu ujedinio stilske, lingvističke i poetske akrobacije, tradiciju i poetski realizam prožet humorom, te stoga zauzima posebno mjesto u književnosti 20. stoljeća. Djelo se često izvodi u pozorištu.
U “našim” stilskim vježbama jednostavnu bilješku smo predstavili na tri načina. Odabrali smo sljedeća tri stila: homeoptote, aleksandrinci i matematički stil.
Bilješka
Učenici drugog M1 razreda, u igri na sreću, osvojili su frizbi i odlučili istog momenta isprobati svoju nagradu. Tako je na malom odmoru, prije časa engleskog jezika, usljed igre, učenica frizbijem oborila neonsku sijalicu sa stropa. Razbijanje stakla čulo se čak do kapije u dvorištu škole, odakle se profesor Vedad vratio da provjeri šta se desilo. Predsjednik razreda napisao je nejasan izvještaj, a učenicima je slijedilo sniženje vladanja ukoliko ne istupi onaj koji je uništio školsku imovinu. Iako su učenici bili tvrdoglavi u zaštiti svoje prijateljice, ona je odlučila priznati krivicu za što je uslijedila i kazna. Naravno, kako je to izuzetan razred, kazna nije dugo potrajala, ali i dan-danas u kabinetu 201 fali jedna sijalica.
Homeoptote (cica-mica)
Jednog radnog dana, škola svima znana,
u razredu Velikana, pade neonka sa krana?
Šokirana bila je i Hana, ali ne vjerovaše da je pala
baš sa nekog krana. Srećom, nije bilo rana,
ali sljedećega dana dođe bijesna razredna Dženana
s namjerom da naruži to odjeljenje bez mana.
„Kako pade neonka usred bijela dana?“,
pitaše našeg pjesnika Šahata Farana.
„Okolnost zaista bijaše neznana,
otkud neonka da pada sa krana“,
odgovori staloženo predsjednik Velikana.
Niko nije mogao da razazna kako neonku ne zaustavi
čelična brana, da padne bez elana.
Da skratim priču i ova predavanja,
na kraju nije vjerovala ni profesorica Stana
da je toga školskog dana u M1
pala neonka s visokoga krana.
Lejla Arapović, IV1
Aleksandrinci
U drugom razredu prije Idinog časa
Donese u učionicu frizbi jedan dasa
Po imenu Dario i reče: Zaigrajmo!
Te u to počesmo dodavati se tajno.
Igrala se sudbina, priznajem neveselo,
Dodavalo se bliže plafonu neg' se smjelo.
U početku projektor umal' strad'o nije
A prva žrtva pade nedugo docnije.
Belma se latila lijepe letjelice
I htjede je dodati Amini u ručice.
No, je l' zbog gungule i sveopšte vike,
Ili zbog njih dvije i visinske razlike,
Kurs crvenog frizbija ne namjesti se jasno
I kad napusti stisak, već bješe prekasno.
Pogodi se neonka potpuno neplanski
I pade ranjena, junački, partizanski,
I na nevjericu svačijeg oka mlada,
Pade k'o akšam i rasu se u hiljadu komada.
Vedo, dobrog sluha, ču to sa kapije
I zapita se koji mamlaz neonke nam bije.
No nismo htjeli reći, čast nam nije dala
Dok Šabanovićka nije i sama priznala.
A meni pade zadatak nikom mio
Da sastavim izvještaj, lafo, predsjednik sam bio.
Pa napisah nejasno i napisah ja šturo,
Ružio me Kala: K'o da pisao je Đuro.
Faruk Šahat, IV1
MATEMATIČKI
U jednom kvadratu nalazi se skup sa 25 podskupova koji pohađaju razred prvog prostog broja. Broj njihovih kvadrata biva proizvod 3 i 67, čija kanonska faktorizacija biva ista. Jedan valjak čija je jedna dimenzija zanemarivo mala ima pozitivan drugi izvod velociteta. Valjak udara o druga dva valjka vezana kvadrima na vrhu kvadra. Neelastičnim sudarom oba objekta padaju da se formira integralni luk takav da 
, što se lako dobije Lopitalovim pravilom. Dok profesorica pogađa 
kombinacija, zadatak se sam riješi poput Dirihleovog principa, pa nam Hamiltonov bi nepotreban. Kao što se ostaci javljaju u kineskom teoremu, tako i profesori u učionici. I na kraju, Vilsonovim teoremom pred sam kraj dolazi – vladanje 1.
Faik Tahirović, IV1
