Pojam "asertivnost" dolazi od engleske riječi "to assert", što znači tvrditi nešto, uporno braniti
pravo. Budući da u našem jeziku nema adekvatne riječi za engleski stručni termin
"assertiveness", u psihološkom stručnom riječniku je zadržan izraz asertivnost.
Asertivnost možemo svrstati u tzv. proaktivnost, tj. način ponašanja kojim nastojimo djelovati
tako da se ne dogodi ozbiljan problem u komunikaciji, stoga i trening asertivnosti spada u vrlo
razuman proaktivan čin u svačijem osobnom životu.
Cilj treninga asertivnosti je da nam asertivan način ponašanja postane automatski jer
u socijalnim situacijama treba djelovati brzo, te ako zakasnimo gubimo priliku za adekvatnim
ponašanjem. Za mnoge dobro plaćene poslove nužno je biti komunikativan, prodoran i
socijabilan, te imati sposobnost utjecanja na druge ljude. Stoga rukovodstvo uspješnih
kompanija sve češće investira u sredstva za obrazovanje svojih zaposlenika pogotovo na
području asertivnog ponašanja. Takodjer je od ogromne vaznosti asertivnost kod adolescenata,
te samo ponašanje odredjuje socijalni status. U slučaju asertivnosti, kada bi mladi bili trenirani,
edukovani da češće prikazuju osobine asertivnsti i da asertivnost kao termin bude prisutna kao i
u ponašanju, tako i u pričanju, to bi napravilo jedan veliki efekat i veliku promjenu za mlade.
Pravilo broj jedan za trening asertivnosti glasi:
Asertivno ponašanje počinje asertivnim načinom razmišljanja.
 Što će se dogoditi ako ustanem za svoje pravo? Koga i zašto to toliko smeta?
 Što se najgore može dogoditi? Kolika je vjerojatnost da se najgore dogodi? Koje su
najgore posljedice ako se ipak dogodi ta katastrofa?
 Mogu li zadovoljiti sve ljude iz svoje okoline?
 Hoće li me netko zamrziti ako ne udovoljim svakom njegovom hiru?
 Moraju li me svi voljeti? Ako me svi ne vole, to ne znači da sam bezvrijedna i loša
osoba!
 Koga ljudi više cijene: oni koji na svoju štetu svima popuštaju i udovoljavaju ili one
koji se znaju izboriti za svoje pravo?
 Da li se i drugi uvijek ponašaju onako kako bi ja to htjela?
 Zašto bi nečije želje bile važnije od mojih? – Treba nastojati zadovoljiti druge, ali ne
uvijek i pod svaku cijenu!
 Zašto bi nečije mišljenje trebalo uvijek biti važnije od mojeg?
 Čuti nečije mišljenje ne znači da ga se mora prihvatiti i napustiti vlastito!
 Izboriti se za male stvari, važno je kako bi se kasnije mogli izboriti i za velike stvari!
 Ako na nerazuman zahtjev kažem "Ne!", to ne znači da sam sebična, bezosjećajna i
bezvrijedna osoba!
 Ako ti odbijem učiniti uslugu, to ne znači da te ne volim ili ne cijenim!
 Ljudi oko nas nemaju telepatske sposobnosti da pogode što želimo od njih. – Nije
sramota reći što želimo od njih!
 Ne očekujte od mene samo darivanje, i ja želim primati!
Pitanja koja zahtijevaju asertivne odgovore, te se samo involviranje u ovakvo nešto može nazvati
jednim tipom asertivnog treninga.
 Direktno treba reći šta se želi – dakle, bez kruženja oko teme. Poruka treba biti
jasna, a ne da sugovornik zaključuje što želite, jer će inače u zaključivanju vjerojatno

doći do distorzije poruke i to u smjeru želja sugovornika. Ako treba obrazložiti svoje
razloge, treba učiniti na način da ne izgleda kao isprika;
 Ignorirajte destruktivne komentare - to su komentari koji se odnose na nešto
što uopće nije povezano s temom razgovora ili na vas osobno, ali također nije
povezano s predmetom "spora". Također, treba pripaziti da ih i sami ne počnemo
koristiti, dakle, fraze poput: "Ti kao da ne razumiješ ili ne želiš čuti " i sl. treba
izbjegavati;
 Na sve načine nastojte spasiti obraz sugovornika – dakle, ne smijemo
narušavati pozitivnu sliku koju ima o sebi, u situacijama kada morate korigirati nečije
mišljenje ili ponašanje jer se to može shvatiti kao agresivna ili zlonamjerna kritika.
Bitno je pohvaliti sugovornikov način razmišljanja pa su poželjne rečenice tipa: "To
što tvrdite je vrlo logično, ali nažalost u ovim okolnostima…" ili rečenice poput "Ja
mislim, pretpostavljam i sl." jer ''Ja'' početak ostavlja sugovorniku prostor čuvanja
obraza u smislu to je vaš sud na koji imate pravo, a on ima izbor odluke o tome koliko
ste u pravu;

Upravo treniranje mladih ljudi, čijoj grupi i sam pripadam, jeste krucijalno za mentalni razvoj.
Medutim, bitno je i razaznati šta je poželjno, a šta ne, tokom edukacije i treniranja koja može biti
od koristi svima u životu, pa čak i adolescentima koji se susreću sa situacijama u kojim im je
upravo nedostatak asertivnosti odmogao i možda doveo do situacija u životu u koji su negativno
uticali na njih. Bitna stavka kod asertivne komunikacije je i aktivno slušanje jer na taj način
pokazujemo sugovorniku da razumijemo što govori. Poželjno je da uz reflektiranje koristimo i
sumiranje, tj. spajanje više tvrdnji u jednu cjelovitu sliku želja, mišljenja i osjećaja druge strane.
Situacija: Učenik stalno zaboravlja vratiti knjige na vrijeme i mi ga neprestano
upozoravamo.
Asertivna reakcija: “Opet te podsjećam da trebaš vratiti knjigu.” ili “Već je
nekoliko učenika na listi čekanja za onu knjigu. Trebao si je vratiti prije dva
mjeseca.”
Izbjegavati: “Ne vratiti tuđu stvar znači krađa. Ti si lopov. Neću takvoj osobi više
posuđivati knjige.”
Pokušajte vježbati da na asertivan način izrazite svoje stavove, počnite možda od najmanje
zahtjevnih situacija, odnosno, od osoba koje su vam najbliže pa postepeno prelazite na sve
„zahtjevnije“ osobe. Ako znate da ćete sutra imati neku situaciju u kojoj bi bilo dobro da se
zauzmete za sebe, pripremite se unaprijed šta i kako ćete reći.

 
Damir Bajraktarević