Prigušena svjetla noći
Grad prvi put pripada sebi
Sada ogoljen od svakodnevnice
Od vremena kojeg dio nikad ne bi
Previše pečata starog vremena
Bujica neslaganja
I vijekovima starih priča
Mostova nadanja
Previše srušenog koje čeka 
Da dođe vrijeme njegovo
Previše popravljenog zapostavljeno
Prokleto neshvaćeno platno slikarovo
Jedan auto ide praznom ulicom
Pustinji ovoj jednaka duša bizantska
Željna nestajanja samo na kratko
Da bude iskonska
Lampe se gase
Jutro budi Grad
I kaldrmama opet hode
Ista siročad…

Hana Ćatić