Studijsko putovanje u Toskanu II2 IB i II5 razreda realizirano je od 26. maja do 1. juna 2024. u pratnji razrednika prof. Merime Mašić Gazić i prof. Tarika Hadžiahmetovića, a kako im je bilo - saznajte od Emine Golub i Advana Balića, učenika II5 IB razreda (koji za ovaj esej žele biti i ocijenjeniJ).
Advan: Zanimljiva i korisna putovanja nam uvijek pomažu da se opustimo i skupimo snagu za nove životne borbe. Ovo putovanje bilo je neponovljivi sklad pozitivne energije i dobrog raspoloženja. Tako sam se i ja osjećao obilazeći Toskanu, jednu od najljepših regija Italije. U regiji živi oko 3,7 miliona stanovnika, a najpoznatija je po svojim vinskim područjima, bogatom kulturnom naslijeđu i velikom povijesnom utjecaju u srednjovjekovnoj Evropi.
Emina1: Nakon neprespavanih noći zbog silnog uzbuđenja i nemira radosne duše, osvanula je dugo iščekivana nedjelja - dan kada smo krenuli na naše magično putovanje u najljepšu italijansku regiju. Cijeli dan sam se spremala za put i sa prijateljicama iščekivala da sat otkuca devet kako bih sa najvećim koferom u grupi zagrizla prvi zalogaj avanture.
U rano jutro nas je talijansko sunce zagrlilo u čast dobrodošlice. Svi smo se odmah razbudili i pripremili za dan koji nas je čekao. Naše prvo stajalište bilo je prelijepo mjesto koje obećava siguran odmor i opuštajuću atmosferu - Montecatini Terme. Nakon kratkog odmora u hotelu, krenuli smo na uspinjaču koja nas odvela do spektakularnog panoramskog pogleda na cijeli grad i obilaska starog grada. Nakon spuštanja u centar, svi smo uživali u delikatesnoj talijanskoj hrani dok smo gledali predivne prizore oko nas. To je bio savršen početak naše avanture, ispunjen smijehom, ukusnom hranom i nezaboravnim pogledima.
Advan1: Montecatini Alto, stari grad do kojeg se dolazi žičarom ostavio me bez daha. Grad Montecatini doživio sam kao spoj dvije nove ere, starog i novijeg dijela sa prodavnicama globalnih brendova i novije gradnje. Tradicionalna pizza i paste po kojima je Italija i globalno poznata, privukli su me omamljujućim mirisima i zagolicali moje nepce. Neobično mi je bilo to što Italijani pizzu jedu uvijek priborom za jelo, što kod nas najčešće nije običaj.
Emina2: Kada su zrake sunca opet dospjele u moju hotelsku sobu, znala sam da je vrijeme da okrenemo novi list ovog putovanja. Utorak je bio rezervisan za posjetu Sieni i San Gimignanu. Grad i upravno središte istoimene pokrajine u Toskani, Siena je jedno od najpoznatijih srednjovjekovnih historijskih i kulturnih središta Italije. Grad je razvijen oko središnjeg trga Piazza del Campo, od kojeg se prema podnožju brežuljka spuštaju strme i uske ulice. Od vodiča smo saznali i da je svrstana na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine, a naša posjeta ovom gradu je dokazala da je ona zaista nešto posebno. Grad koji mi je svojom beskrajnom ljepotom oduzeo dah i dočarao mi vrijeme gotike i renesanse u Italiji bila je jedna od mojih najdražih destinacija na ovom putovanju. Lokalna vodička nam je putem objašnjavala podjelu ovog grada na regije označene životinjama i njihovim zastavama što nam je svima zaista privuklo pažnju. Čuli smo i priču o hrabroj sv. Katarini i njenoj glavi i palcu koji se čuvaju Basilici di San Domenico koju smo i posjetili. Mene je najviše dojmila ljepota Siene, rekla bih kako umjetnost i kultura upravo tu stanuju.
A nakon Siene za program utorkom nam je ostao i grad po imenu San Gimignano, mali utvrđeni srednjovjekovni grad na brdu u pokrajini Siena. Najslavniji je po svojoj srednjovjekovnoj arhitekturi, osobito po tornjevima koji se mogu vidjeti s nekoliko kilometara udaljenosti. Gradić je poznat i po svom bijelom vinu Vernaccia di San Gimignano, koje se dobiva samo od loze koja raste u okolici. Smješten je na vrhu brežuljka i okružen prekrasnim krajolikom, a ono što prvo primijetite su upravo njegovi tornjevi. Nekada je postojalo više od 70 tornjeva u gradu, no danas je sačuvano samo njih 14. Oni su bili simbol bogatstva i moći, kako nam je vodička objasnila, bili su toliko važni da su se ljudi natjecali u gradnji, a danas su postali jedna od glavnih atrakcija grada. Gradić me se veoma dojmio, a pogotovo talijansko tradcionalno jelo 'pappa al pomodoro' koje sam tamo i prvi put probala. Gradić me oduševio, a pustolovina je bila upotpunjena i dogodovštinama koje su nam se tamo desile (a nisu za esej, op.prof.).
Advan2: Drugog dana posjetili smo Sienu i San Gimignano. Nakon prolaska kroz gradske zidine Siene, došli smo do bazilike Sv. Domenika u kojoj se čuvaju ostaci Sv. Katarine Sienske. Za mene je bilo pomalo nelagodno vidjeti njezinu glavu i prst i čuti priču o ovim relikvijima. Uskoro su nas šarmantne i vrlo strme ulice dovele do najznačajnijeg dijela, a to je katedrala Duomo di Siena, jedna od najljepših gotičkih crkava i učinile da zaboravimo prethodni prizor. Od zanimljivih atrakcija izdvojio bih i glavni gradski trg koji je ogroman i spušta se prema dolje, a značajan je jer se i danas na njemu održavaju utrke. Tradicija srednjeg vijeka ostala je usađena na ulicama ovog grada, te je svaki dio grada pripada određenoj zajednici. Tu imamo zajednice: puževe, zmajeve, guske, kornjače, orlove, vučicu, što mi je bilo posebno interesantno.
Nakon što smo upili sve boje i mirise Siene, uputili smo se prema srednjovjekovnom gradiću San Gimignanu, poznatom kao „Manhattan srednjeg vijeka“, zbog izgradnje ogromnog broja tornjeva. Naime, u srednjem su se vijeku tadašnji bogataši takmičili ko će izgraditi viši i moćniji toranj. Tu su prije bila 72 tornja, od kojih je, nažalost, samo 14 opstalo.
Emina3: U srijedu je sunce u hotelskoj sobi donijelo leptiriće uzbuđenja koji su nagovještavali posjetu gradu mojih snova – Firenci. Cijeli dan je bio rezervisan za jednan grad jer je, ipak, taj grad umjetničko djelo sam po sebi. Čim smo stigli, uživila sam se u svijet koji se tamo odvija, apsolutna je bajka, svijet u svijetu. Nešto sasvim drugačije. Pogledi na slavnu katedralu i grad koji mi je oduzimao dah su me vratili u doba slavnih renesansnih književnika i ljudi tog doba. Našla sam se negdje na kraju srednjeg vijeka pa u slavnom dobu renesanse, u dobu Mikelanđela, Leonarda da Vincija, Dantea, u svijetu mašte i umjetnosti. Firenca je zaista bila najživopisnija, a u njoj sam vidjela mnoga remek-djela.
Renesansni biser u srcu Italije, poznat je po veličanstvenoj katedrali Duomo, te plemićkoj porodici Medici, Firenca je još sredinom 14. stoljeća postala prvi grad na svijetu sa popločanim ulicama, te je neko vrijeme bila i prijestolnica Kraljevine Italije, što se u velikoj mjeri vidi na njenoj arhitekturi. Firentinska katedrala Duomo Santa Maria del Fiore pravo je renesansno remek-djelo, a najpoznatije je po svojoj veličanstvenoj kupoli, koju je dizajnirao Bruneleski. Izgradnja katedrale trajala je punih 170 godina. Ispred same katedrale smo napravili nekoliko fotografija, a zatim smo se uputili u dalji obilazak. Galerija Ufici, smještena u Palazzo degli Uffizi, jedan je od najstarijih i najpoznatijih muzeja na svijetu. Provobitno je zamišljena kao zgrada u kojoj bi sudije imale svoje kancelarije, a samo ime potiče od talijanske riječi sudija – ufficio. Vremenom je postala mjesto u kome se čuvalo umjetničko blago porodice Medici, a 1765. pretvorena je u muzej otvoren za sve posjetioce.
Posjetili smo i Ponte Vecchio, odnosno Stari srednjevjekovni most koji povezuje dvije obale rijeke Arno. Vodič nam je ispričao i priču kako je na ovom mjestu nastala riječ bankrot. Naime, tu su trgovci prodavali svoju robu, a kada ne bi imali da plate dugove, vojska bi im slomila tezgu (na talijanskom banco) i tako bi nastao bancrotte. Firenca je bila prepuna avantura i ona je zaista bila zvijezda ovog putovanja.
Advan3: Trećeg dana zaputili smo se vozom prema Firenci, kolijevki renesanse i najvećem gradu ove regije. U srednjem vijeku vladale su brutalne bitke za posjede između Firence i Siene, a po današnjim rezultatima možemo jasno uočiti ko je izašao kao pobjednik. Sa uzbuđenjem sam iščekivao da napokon vidim i osjetim renesansni duh o kojem smo učili uškoli. Među najljepšim atrakcijama izdvojio bih firentinsku Cattedrale di Santa Maria del Fiore koja je zaista impresivna, te treća najveća crkva na svijetu. Posjetili smo galeriju Uffizi, kuću Dante Aligherija i kipove grčkih bogova poput Neptuna i Herkulesa te statuu slavnog Davida. Vodič nam je rekao da je Firenca poznata i kao sportski grad, te nisam propustio da kupim šal njihovog fudbalskog tima. Nakon toga sam upoznao i ljubaznost ljudi koji žive tamo, jer im je bilo drago da stranci vole njihov tim. Ponte Vecchio iznad rijeke Arno koja teče gradom, izvrsno se uklapa u povijesnu arhitekturu grada i tu smo napravili prekrasne fotografije.
Emina 4: Četvrtak su popunile posjete gradovima Pisa i Lucca. Jedva sam čekala doći u grad slavnog krivog tornja za koji sam saznala da se nakrivi čak dva milimetra godišnje, kao rezultat temeljnog pada i mekog tla na kojem je izgrađen. Provele smo najmanje pola sata fotografišući šaljive fotorafije: ko može bolje “gurnuti” kosi toranj. Bilo nam je nezaboravno, toliko smijeha i poziranja. lako je Kosi toranj u Pisi na katedralnom trgu najpoznatija vizura grada, on je samo jedan od mnogih umjetničkih djela i građevina u gradu. Na katedralnom trgu nalaze se jos i katedrala (Duomo), krstionica i Camposanto Monumentale (monumentalno groblje). Prošetale smo i do samog centra grada, a zatim smo se uputili u Luccu. Lucca je bila finalna destinacija i zadnja posjeta na ovom putovanju.
Na putu do tamo sam svojim kolegama u busu ispričala zanimljive činjenice o samom gradu gdje sam spomenula da se grad zove Lucca zbog latinske riječi koja znači svjetlost, nazivajući grad zapravo gradom svjetla.
Tamo sam uživala u živopisnim pogledima, a poslužio mi je i kao vrijeme za opuštanje jer su njegove ulice zaista prepune priča iz srednjeg vijeka koje mu služe kao temelj i čuvaju njegovu posebnost.
Advan4: Predzadnji dan obišli smo neizostavni grad Pisu. Kosi toranj obišli smo sa svih strana i ova je znamenitost zaista vrijedna ogromne pažnje. Pokušavali smo napraviti što originalnije fotografije koje ćemo sačuvati kao najdraže uspomene. Pored tornja nalazi se velika travnata površina koja je pogodna za piknike i igre, što smo i iskoristili. Iako smo se ovdje najkraće zadržali, najljepše smo se proveli. Svoju turu završili smo obilaskom Lucce, grad Giacoma Puccinija, kompozitora poznatih opera, te predahnuli uz kaficu i čuveni gelato. Čarobni okus sladoleda mi je dokazao da su Italijani veliki majstori za slatka jela, kao i za slana. Lucca je u prošlosti bila najveći proizvođač svile u Evropi, a danas je središte kulture sa unikatnom arhitekturom, poznata i po festivalima, svjetskim izložbama i nastupima slavnih umjetnika.
Emina 5: Ovo putovanje me naučilo ljudima i umjetnosti koja se ne nalazi samo na zidinama ovih gradova, već i u tanjiru, arhitekturi, jeziku i prirodi. Gdje god sam se okrenula osjetila sam inspiraciju, a prizori koji su mi se nizali pred očima su me nerijetko ostavljali bez daha. Iako kažu da ništa ne traje zauvijek, sigurna sam da će ova avantura i uspomene koje mi je donijela zauvijek ostati dio sjećanja, a znanje koje sam stekla na istoj biti preneseno i na moje poznanike i rodbinu.
Advan5: Kao zaključak, moram priznati da je meni i mnogima ovo bilo najbolje studijsko putovanje, a italijanska kultura i tradicija promijenila nam je viziju zapadnog svijeta. Mnogo smo se zabavili i naučili mnogo o periodu renesanse. Hrana koja se tamo može probati, toliko je originalna i jedinstvena da se stvarno nigdje na svijetu ne može naći bolji i ukusniji jelovnik. U povratku sam tiho sebi obećao da ću se opet vratiti.
P.S. A kako biste vi ocijenili Eminu i Advana?