U okviru Community projekta učenice prvog razreda MYP-a Adna Saida Zukić, Adna Karkelja i Hana Hasić, uz mentorsku podršku profesorice Jasne Kovo, ispitale su koliko odgovorno mladi ljudi koriste društvene mreže u pandemijskoj situaciji. Osim analize nekoliko društvenih mreža koje koriste mladi (Instagram, TikTok, Twitter), učenice su obavile razgovor s glavnom i odgovornom urednicom portala Media.ba Elvirom Jukić Mujkić. Ona je s našim učenicima podijelila korisne informacije o ulozi medija u izvještavanju o COVID-19 pandemiji te ukazala na važnost edukacije u oblasti medijske i informacijske pismenosti.

Da li je zabilježen porast korisnika na društvenim mrežama tokom pandemije koronavirusom?

Za Bosnu i Hercegovinu još uvijek nema sveobuhvatnih istraživanja koja bi to činjenično utvrdila, ali ono što možemo primijetiti, u okviru našeg rada u praćenju medija i društvenih mreža, jest da se od marta društvene mreže i online mediji više koriste, više se komentariše i dijeli i, generalno, više je aktivnosti na društvenim mrežama. Određena istraživanja u SAD su pokazala – a to može da bude indikator sličnih ponašanja i u drugim državama, uključujući i BiH – da je došlo do značajnog porasta u broju korisnika društvenih mreža. Posebno je došlo do povećane upotrebe aplikacija za online video pozive i livestream. Ono što je i vama vjerovatno poznato, online nastava, kao i online održavanja poslovnih sastanaka, postali su svakodnevnica širom svijeta, što je mnogima bila novost. Još jedna karakteristika ovog vremena i društvenih mreža jeste i u tome što je u mnogome povećan broj webinara i online konferencija, a u Bosni i Hercegovini mnoge nevladine organizacije drže otvorene sastanke, brifinge, edukacije i razmjene iskustava putem opcija za livestream na Facebooku ili putem Zooma i sličnih aplikacija.  

Koliko brzo se šire lažne informacije na društvenim mrežama u doba COVID-19 pandemije?

Nažalost, dezinformacije vezane za COVID-19 već prave veliku štetu jer se šire velikom brzinom. Nije trebalo proći puno vremena nakon prvih objava da se pojavio novi virus početkom prošle godine da se pojave i teorije zavjera da je virus izmišljen, da je to velika varka kojom pojedinci namjeravaju da pokore čovječanstvo, da je dovoljno konzumirati bijeli luk ili ispirati grlo sirćetom kako bismo se zaštitili, da nema potrebe da nosimo maske niti da se radi na potrazi za efikasnom vakcinom. Jedno istraživanje u SAD je pokazalo da je utjecaj infodemije (pandemije dezinformacija) na ljudsko zdravlje bio koban i da su dezinformacije vezane za koronavirus bile mogući uzrok smrti kod najmanje 800 osoba širom svijeta koje su preminule u prva tri mjeseca prošle godine, a procjenjuje se da je u tom periodu iz istih razloga hospitalizovano skoro 6.000 ljudi. Isto istraživanje je mapiralo da je 60 osoba oslijepilo od posljedica ispijanja metanola. Posebno je opasno bilo kada su dezinformacije, kojekakve savjete, dijelili političari i drugi nestručni ljudi i javne ličnosti koje su u vidjele priliku za laku popularnost. U nedostatku odgovora, a u trenucima očajne potrebe za bilo kakvim odgovorima, mnogi ljudi su bili spremni da povjeruju u bilo šta, samo da imaju neko – makar i neprovjereno – objašnjenje ove nesvakidašnje situacije. U takvom haosu, profesionalni mediji, i sami suočeni sa brojnim teškoćama u radu, kao i nedostatkom znanja o ovome svemu, jednostavno nisu mogli da se takmiče sa tom količinom dezinformacija.

Kako bismo te dezinformacije mogli odrediti, da li kao političke, medicinske, ekonomske, showbiznis i slično?

Dezinformacije koje su se pojavljivale posljednjih mjeseci vezano za COVID-19 većinom su se ticale medicine, zdravstva, ali i geopolitičkih odnosa u svijetu. I dalje su svakako prisutne različite dezinformacije o raznim temama iz sfere ekonomije, zabave, života poznatih ličnosti i svih tema koje inače zanimaju publiku. Jedan dio dezinformacija svjesno i planirano proizvode oni koji imaju finansijske koristi od širenja atraktivnog i senzacionalističkog, ali ne nužno i istinitog sadržaja, ne mareći za štetu koju to nanosi društvima oko njih. Dezinformacije mogu da utječu na iskrivljivanje znanja i stavova trenutno, ali je još opasnije što utječu na znanje koje ostaje kao i na iskrivljivanje znanja koje se prenosi na nove generacije. Pogotovo što sve to ostaje negdje u bespućima interneta, pa teoretski i, kad za deset godina budete pretraživali internet, moći ćete naći dezinformacije o određenim temama koje se sada objavljuju.

Da li i kako u svome radu sprečavate širenje lažnih informacija?

Jedan od načina, teži ali dugotrajniji i efektniji, edukacija je u oblasti medijske i informacijske pismenosti i to je ono gdje je Mediacentar Sarajevo najaktivniji posljednjih nekoliko mjeseci. Radimo na edukaciji novinara, ali i svih drugih građana o tome kako izgleda profesionalan i vjerodostojan medijski sadržaj, kako i zašto posumnjati u tačnost određene informacije, fotografije ili videa i kako to provjeriti. Ne postoji način da širenje dezinformacija tek tako bude zaustavljeno jer dezinformacije dolaze u raznim oblicima i formama, nekada su dobro skrivene, nekada neprepoznatljive na prvi pogled. Smatram da su najopasnije one dezinformacije koje “hodaju” po rubu istine, a to su one teme gdje nemamo dovoljno odgovora pa su nam prosta saznanja popunila te rupe u znanju, i sve što iole ima veze s tim može da se učini kao istinito, a zapravo nije.

Koji je najbolji način prepoznavanja lažnih informacija?

Kritičko razmišljanje i veliko i široko opće obrazovanje je uvijek naše najbolje oružje protiv dezinformacija, a pogotovo je to važno tokom kriznih situacija poput ove koju sada živimo. Prirodno je da se prilagođavamo kao inteligentna bića, ali mislim da većina nas nije svjesna važnosti trenutka u kojem živimo. Vjerujem da ćemo u godinama koje dolaze mnogo da se bavimo ovom 2020. godinom i pandemijom, dezinformacijama i time kako je svako od nas pojedinačno, kao i kolektivno, odgovorio na sve ovo. Lako je odustati od traganja za kvalitetnim informacijama, i zabaviti se i zadovoljiti prvim na što naiđete, a što vam se učini vjerodostojno, bez obzira na tačnost. Težak, ali jedini ispravan put je čitanje, učenje i sticanje novih vještina. Jedna od najvažnijih vještina 21. vijeka jeste medijska i informacijska pismenost, dok je jedna od najvažnijih karakteristika kvalitetnih ljudi, onih koji rade na sebi i žele da naprave ovaj svijet boljim mjestom, kritičko razmišljanje. To je naš štit od dezinformacija i štete koju mogu da naprave.