Učenici odjeljenja II1IB MYP , II3IB MYP i II4IB MYP naše škole su od nedjelje 2.6.2024. do subote 8.6.2024. u pratnji koordinatorice i profesorice Elvire Kukuljac, pedagoga-psihologa Denise Čordalije i razrednice i profesorice Amele Vranac bili na studijskom putovanju, a posjetili smo veći dio Srednje Europe, idući kroz gradove Budimpeštu, Bratislavu, Prag i Beč.
Atmosfera je sve vrijeme bila vesela i prijatna, kako u busu u kojem je svako malo bilo pjesme i cike, ali i van njega, na raznim destinacijama gdje smo bili. Takvi veseli i lijepo raspoloženi smo se prvo iskrcali u Budimpešti, gdje smo posjetili dvorac na Budimu. Osim ceremonijalne smjene straže, tu smo imali priliku i da vidimo i Matijinu crkvu i Ribarski bastion, koji slove za neke od najprepoznatljivijih simbola ovoga grada na Dunavu. Također, za nas relevantan je tu bio i kip Eugena Savojskog na konju, nama poznatog po tome što je jednom prilikom na svojim vojnim pohodima spalio i Sarajevo. S obzirom da je Budimpešta velik, a prelijep, grad, nismo mogli da obiđemo baš sve znamenitosti, ali smo na slobodno vrijeme krenuli i sa toplim preporukama našeg vodiča šta bismo mogli da vidimo i uradimo. Iako smo se u Budimpešti proveli jako lijepo, ipak je to slobodno vrijeme na kraju pokvario pljusak, pa su se mnogi od nas u hotel vratili „mokri kao miševi“.
Naredni dan je većinom bio „rezervisan za putovanje“, uz jedan kraći predah u Bratislavi, glavnom gradu Slovačke, gdje smo imali prilike da vidimo Bratislavski hrad (tvrđavu), kao i sami centar koji mnoge podsjeća na neke naše gradove poput Tuzle ili Sarajeva. Uživali smo u ljepoti ovoga grada i još mnogo čemu, naravno uz obavezno slikanje pored kipa radnika koji izlazi iz šahta. Nažalost, od ove ljepotice smo se morali rastati nakon već par sati da bismo nastavili dalje, ka Pragu.
Pragu bi najbolje pristajala titula „Krunskog dragulja našeg putovanja“, gledajući da smo proveli dva dana u obilasku istog, te smo tu prespavali tri noći. S obzirom da nam je hotel bio na periferiji grada, tokom vožnje autobusom do centra smo taman imali prilike da razgledamo naše okruženje, ali i da čujemo pokoju priču i legendu o ovome gradu i njegovim mostovima od strane našeg vodiča. Podrazumijeva se da je prva destinacija bio Praški dvorac, sa kojeg se pruža nevjerovatan pogled na cijeli grad. Posebna „poslastica“ za ljubitelje književnosti među nama (a nesumnjivo i za našu profesoricu B/H/S jezika i književnosti) je bila posjeta muzeju poznatog češkog pisca Franca Kafke. Osim ovih kulturno-historijskih znamenitosti, vodič je bio tu i da nam pokaže i neke praktične stvari, poput mjenjačnice sa najmanjom provizijom.
Ljepota praške rijeke Vltave je mnogima, poput kompozitora Bedžriha Smetane služila kao inspiracija, a i mi smo imali prilike da u njoj uživamo, krstareći po njoj i slušajući podatke o okolnim znamenitostima. Ostatak drugog dana smo proveli također u obilasku znamenitosti, uz obavezno slobodno vrijeme, koje su mnogi od nas iskoristili da isprobaju gastronomsku ponudu Praga.
Zadnjeg dana smo se teška srca oprostili sa Pragom, ali ipak nam je počeo da nedostaje dom, pa smo tako pomiješanih osjećaja krenuli na put. Pauzu od nekoliko sati smo napravili u još jednom (trećem po redu!) gradu na Dunavu, Beču. Nažalost, nismo imali previše vremena za razgledanje ovog grada, pošto je utaživanje gladi i priprema za narednu dionicu puta mnogima bila glavni prioritet, no neki su ovo vrijeme iskoristili i da posjete poznati lunapark Prater. U Sarajevo smo stigli rano ujutro u subotu, veoma umorni i iscrpljeni od višesatne vožnje, ali ipak zadovoljni viđenim, urađenim i druženjem sa prijateljima. Ovo je svim odjeljenjima bilo zadnje druženje u ovom sastavu, pa je na ovom putovanju, osim druženja bio stavljen fokus i na oproštaj od dragih nam kolega.. No, sve u svemu, bolji oproštaj od naših drugova nismo mogli ni tražiti ni zamisliti.
Piše: Muris Čerkez, II3IB MYP
