Dramobrazba učestvuje u evropskom projektu Moving Europe, koji realizuje EUROCLIO u saradnji s Historijskim muzejom Bosne i Hercegovine, povezujući muzeje i mlade širom Evrope kroz teme migracija, sjećanja, naslijeđa, identiteta i savremenog društva.
Za učesnike Dramobrazbe ovo je prilika da ono čime se bavimo kroz dramu povežemo sa historijom, umjetnošću, jezikom i svakodnevnim životom, ali i da kroz susrete s mladima iz drugih evropskih sredina upoznajemo različita iskustva, perspektive i priče.
Kroz radionice u muzejima učimo koliko političke i društvene okolnosti određenog historijskog trenutka utiču na umjetnike i djela koja stvaraju. Otvaramo pitanja o tome koje priče pamtimo, ko ih pripovijeda i koji glasovi još uvijek ostaju izvan dominantnih narativa.
Muzeji nam pritom postaju prostor u kojem migracije istražujemo kroz predmete, lične priče, dokumente, umjetnička djela i različita iskustva odlaska, dolaska i pripadanja. Pitamo se šta ljudi nose sa sobom kada mijenjaju mjesto života – ne samo u koferima, nego i kroz jezik, sjećanja, porodične priče, običaje i kulturno naslijeđe.
Posebno nas prati pitanje: Kako naslijeđe utiče na našu umjetničku kreativnost?
Trenutno smo u Berlinu, u posjeti Campus Wilhelmstadtschule, gdje zajedno s mladima nastavljamo istraživati temu migracija.
Zašto ljudi migriraju? Šta znači napustiti poznato okruženje i započeti život u novoj sredini? Kako izgleda prilagođavanje novoj kulturi? Kako migracije utiču na porodicu, identitet i osjećaj pripadnosti? Postoji li predmet koji povezujemo s vlastitim ili porodičnim migracijskim iskustvom i šta nam njegova priča može otkriti?
To su neka od pitanja koja otvaramo kroz razgovore i zajedničko istraživanje s mladima u Berlinu. Migracije tako ne posmatramo samo kao historijsku, političku ili društvenu pojavu, nego kroz stvarna iskustva ljudi, njihove uspomene, predmete, porodične veze i osjećaj pripadanja različitim mjestima i kulturama.
Za Dramobrazbu je ovo istraživanje posebno značajno jer se direktno nastavlja na teme kojima smo se bavili kroz predstavu „Mi, izbjeglice“, premijerno izvedenu u Kući znanja. Ono što smo istraživali kroz dramski proces i pozorišnu predstavu sada susrećemo u drugim prostorima i kroz nove perspektive, u muzejima, školama, razgovorima s mladima, predmetima koji čuvaju uspomene i pričama ljudi koji su iskusili migraciju.
Tako se jedno pitanje otvara prema drugom: Šta znači otići? Šta ostavljamo iza sebe, a šta nosimo sa sobom? Kako se mijenja osjećaj doma? Kako iskustvo migracije prelazi iz jedne generacije u drugu? Kako ga pamtimo i kako o njemu pričamo? I kako sva ta iskustva mogu postati materijal za umjetničko stvaranje?
Naše istraživanje zato ne ostaje samo u prostoru radionica, muzeja i pozorišta. Nakon predstave „Mi, izbjeglice“nastavljamo istraživati ove teme i kroz druge medije.
Trenutno snimamo i podcast, kroz koji ćemo nastaviti razgovor o migracijama, naslijeđu, sjećanju, identitetu i pripadanju. Uskoro ćete ga moći poslušati.
Kroz Moving Europe, Dramobrazba istražuje kako umjetnost može mladima dati prostor da o prošlosti govore svojim jezikom, da je povežu sa sadašnjošću i vlastitim iskustvima te da, kroz susret i razmjenu s drugim mladima širom Evrope, stvaraju nove priče za budućnost.
Jer migracije nisu samo kretanje iz jednog mjesta u drugo. One su i priče o odlasku i dolasku, domu i pripadanju, sjećanju i naslijeđu, jeziku, porodici, promjeni i svemu onome što ljudi nose sa sobom.
A naše putovanje se nastavlja. Nakon Berlina, sljedeća stanica je Kopenhagen.
Nova sredina, novi susreti i nove priče, ali pitanja koja nosimo sa sobom ostaju ista: šta nosimo iz mjesta iz kojeg dolazimo, šta pronalazimo na novom mjestu i kako nas ta iskustva mijenjaju?
Pratite naše putovanje kroz Moving Europe.
